Parkinsonova bolest

Oboljeli od Parkinsonove bolesti, kao i članovi njihovih obitelji često imaju mnoga pitanja o bolesti, simptomima, liječenju te o načinu prilagodbe na novootkrivenu bolest. Hrvatska udruga bolesnika s poremećajima pokreta – HUBPP osnovana je sa svrhom da se bolesnicima, njihovim obiteljima i prijateljima omogući lakši pristup informacijama o bolesti, ali i olakša prilagodba na novonastalo stanje. Ako imate pitanja o bolesti ili trebate pomoć obratite se HUBPP-u, bez obzira na to jeste li oboljeli od Parkinsonove bolesti, član njegove obitelji ili prijatelj.

HUBPP želi pomoći bolesnicima i njihovim obiteljima davanjem savjeta i pravodobnim informiranjem, ali i pomagati u istraživanju uzroka te u poboljšanju liječenja Parkinsonove bolesti.

Parkinsonova bolest jest bolest s poremećajima pokreta, nazvana po liječniku iz Londona Jamesu Parkinsonu, koji je godine 1817. prvi opisao simptome bolesti. Poremećaji pokreta nastaju zbog smanjenja lučenja kemijske supstancije dopamina, i to u dijelu mozga koji ima važnu ulogu u kontroli voljnih pokreta (bazalni gangliji). U bazalnim ganglijima (‘crna jezgra’) prisutan je manjak broja stanica koje proizvode dopamin. Nažalost, uzrok propadanja tih stanica nije još poznat. Kao posljedica kemijskog deficita u dijelu mozga koji nadzire voljne pokrete javljaju se nevoljni pokreti. Katkad je prisutan tzv. višak pokreta poput tremora, koji se ne može kontrolirati, a kadšto ‘nedostatak pokreta’, odnosno otežano započinjanje pokreta i opća ukočenost.

Bolest se obično polagano razvija pa može proći i nekoliko mjeseci, a i godina prije nego bolesnik ustanovi da ima tegoba. Jedan od prvih simptoma često je lagana trešnja ruku ili prstiju, koja se polagano razvije u nevoljno ritmično podrhtavanje. Istodobno, izvođenje kompliciranijeg pokreta postaje otežano uz ograničenja pokreta, a mišići su ukočeniji uz nespretne, rigidne pokrete. Tri su glavna simptoma Parkinsonove bolesti: tremor (drhtanje), rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata) i usporenje pokreta. No, ne moraju istodobno biti prisutna sva tri simptoma niti se on javljaju s jednakim intenzitetom. Važno je zapamtiti da drhtanje može biti različita podrijetla te da nemaju svi bolesnici s drhtanjem nemaju Parkinsonovu bolest. Često su prisutni i nemotorički simptomi poput depresije, smetnji spavanja, mokrenja i stolice. Nemotorički simptomi se  mogu pojaviti i prije motoričkih simptoma. Brzina napredovanja intenziteta simptoma i same bolesti različita je i ovisi o pojedincima. U nekih bolesnika čak i dulje vrijeme bolest ne utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Važno je na vrijeme otkriti bolest te učinkovito smanjivati i liječiti njezine simptome propisanim lijekovima.

Nema laboratorijskog testa ili RTG nalaza koji bi potvrdili Parkinosnovu bolest. Zato je za uspješno liječenje neophodno kontaktirati liječnika-specijalistu za ovo područje neurologije.

Važno je naglasiti da bolest nije fatalna; postoje djelotvorni lijekovi. Liječenje simptoma bolesti uspješno je posebice u ranom stadiju bolesti. Ali liječenje ne zaustavlja napredovanje bolesti. Važna je rana dijagnoza bolesti, uzimanje specifičnih lijekova, način prehrane vježbanje. Lijekovi značajno smanjuju simptome bolesti. Liječnik specijalista preporučuje specifičnu kombinaciju lijekova koja se razlikuje u pojedinih bolesnika, a često zahtijeva vrijeme i strpljenje. Lijekovi uzrokuju i neželjene učinke.

1. Levodopa: jedan od najdjelotvornijih lijekova. Podiže razinu dopamina, tvari koja nedostaje u mozgu oboljelih.
2. Dopaminergički agonisti: bromokriptin, apomorfin, pramipeksol, ropinirol. Direktno stimuliraju receptore i zamjenjuju ulogu dopamina u mozgu. U ranoj fazi bolesti uzimaju se kao monoterapija. Kasnije u kombinaciji s levodopom pojačavaju njen učinak.
3. MAO inhibitor (deprenil): usporava razgradnju dopamina. U ranoj fazi odgađa primjenu levodope.
4. COMT inhibitor (entakapon): blokira razgradnju levodope prije ulaska u mozak. Uzima se samo uz levodopu, te značajno produljuje njen učinak.
5. NMDA antagonisti (amantadin, mementin): u ranoj fazi uzima se kao monoterapija, kasnije u kombinaciji s levodopom.
6. Kirurško liječenje ili/i ugradnja stimulatora (poput “pacemakera” za srce) primjenjuju se samo u bolesnika koji s ne mogu uspješno liječiti lijekovima ili su razvili nekontrolirane pokrete koji se ne mogu suzbiti lijekovima.

Za bolesnika su važne prikladna pomoć i njega u kući da bi mu se omogućio kvalitetniji život. Za olakšanje prilagodbe na bolest najvažnija je potpora supružnika, drugih članova obitelji te prijatelja. Važno je ohrabriti bolesnika, ali i sudjelovati u fizioterapijskim vježbama s bolesnikom te pomagati u održanju njegova uključenja u obiteljske aktivnosti. Članovi obitelji mogu mnogo pomoći bolesniku kako bi se oslobodio depresije, osjećaja ljutnje te osjećaja neugode zbog ovisnosti o drugim ljudima.

Utvrđeno je da fizikalna terapija koristi bolesnicima s Parkinsonovom bolešću. Zbog ukočenosti smanjena je aktivacija mišića koji tako postaju sve ukočeniji i krući. Zato je važno suprotstaviti se ovom krugu događanja te ostati aktivan uz što više svakodnevnih aktivnosti, koje uključuju i vježbanje. Iako vježbanje neće ukloniti simptome bolesti ili smanjiti njezinu progresiju, ono će poboljšati bolesnikovo tjelesno i duševno stanje.

Parkinsonova bolest posebno zahtijeva pravilnu i uravnoteženu prehranu kako bi se postigla zadovoljavajuća razina energije i bolji učinak lijekova. Za pravilnu prehranu važno je odabrati raznovrsne namirnice te tako zadovoljiti svakidašnje potrebe za unosom prehrambenih i zaštitnih tvari. Najvažnije je stalno održavati poželjnu tjelesnu težinu. Za zadovoljenje energijskih potreba u bolesnika s Parkinsonovom bolesti, potrebno je svakodnevno uzeti od 25 do 30 kcal po kilogramu tjelesne mase, a kod jačih diskinezija i povećati unos energije jer jače diskinezije za organizam znače umjereni tjelesni napor. Ako se uoči smanjenje tjelesne težine, potrebno je povećati unos energije podrijetlom iz kompleksnih ugljikohidrata. Povećani unos ugljikohidrata ujedno će dovesti i do porasta sekrecije inzulina što smanjuje razinu velikih neutralnih aminokiselina u krvi. Navedene aminokiseline smanjuju prelazak L-dopa kroz krvno-moždanu barijeru i tako smanjuju učinak lijeka. Zato se preporučuje smanjeni unos proteina za doručak i ručak (do 10 grama tijekom dana), a veći unos proteina za večeru, što pridonosi poboljšanju pokretljivosti po noći. No, svakako je važan dovoljan unos proteina pa potreban dnevni unos proteina iznosi 0,8 grama po kilogramu tjelesne težine, odnosno 62 grama proteina za muškarca tjelesne težine od 77 kg te 52 grama proteina za ženu tjelesne težine od 65 kg. Nedostatan unos proteina rezultirat će smanjenjem tjelesne težine.

1. Ostavite si dovoljno vremena za svakodnevne aktivnosti jer tako nikada nećete biti u žurbi
2. Ukoliko Vam se vježbanje i svakodnevne aktivnosti ponekad čine teškima ili nemate za njih uvijek snage, nemojte biti obeshrabreni.

Nemojte se stalno povlačiti i uvijek dozvoljavati svojoj okolini da se brine za Vas. Pokušajte biti samostalni koliko možete i obavljati svakodnevne aktivnosti bez obzira na brzinu kojom ih obavljate.